Back تشظي Arabic Espal·lació Catalan Spalační reakce Czech Spallation German Spallation English Espalación Spanish Purunemine Estonian Spallaatio Finnish Spallation French समुत्खण्डन Hindi

Spalacija

Spalacija kao rezultat udara, a može biti s ili bez prodora tijela koji udara. Pritisni na sliku da bi vidio animaciju.
Nakon što uđu u Zemljinu atmosferu, kozmičke čestice se sudaraju s molekulama, uglavnom dušikom i kisikom.
Kozmičke zrake stvaraju pljusak elementarnih čestica koje nastaju kao rezultat spalacije.
Maglena komora s vidljivim linijama ionizirajućeg zračenja (kratke, debele: alfa-čestice; duge, tanke: beta-čestice).
Datiranje ugljikom-14: ionizacijska komora djeluje na Geigerov brojač, koji radi kao proporcionalni brojač.
Atmosferski ugljik-14 u Novom Zelandu[1] i Austriji.[2] Atmosferski nuklearni pokusi su skoro udvostručili količinu ugljika-14 na sjevernoj polutci.[3]

Spalacija (engl. spallation: rasprskavanje) je nuklearna reakcija pri kojoj atomska jezgra izbacuje nekoliko lakih čestica (fragmenata), obično neutrona. Najčešće se zbiva nakon nuklearne fisije, jer jezgre koje nastaju kao proizvodi (produkti) fisije imaju prevelik broj neutrona, što ih čini nestabilnima. Spalacija se tumači teorijom složene jezgre.[4]

Današnja nuklearna astrofizika s velikom pouzdanošću prihvaća da su za nastanak većine nuklida na Zemlji odgovorne kozmičke zrake. Način njihovog nastanka su reakcije spalacije ili rasprskavanja. Čestice kozmičkog zračenja (najčešće proton ili alfa-čestica) vrlo velike energije pogađaju manje - više nepokretne (stacionarne) jezgre (u međuzvjezdanom materijalu, ali i u atmosferi zvijezda i planeta), koja se udarca doslovce rasprsne. Pri tom se izbaci više (pa i desetak) nukleona, a od početne jezgre-mete preostaje najčešće samo jedan veći komad. Kod reakcija rasprskavanja jezgre ugljika-12, dušika-14 i kisika-16 (a to su najzastupljenije jezgre s atomskim brojem većim od 4 u svemiru) skoro je uvijek komad koji preostaje nakon reakcija neki od izotopa litija, berilija i bora![5]

  1. ↑ Atmospheric δ14C record from Wellington. Trends: A Compendium of Data on Global Change. Carbon Dioxide Information Analysis Center. Oak Ridge National Laboratory. 1994. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2014. Pristupljeno 5. studenoga 2014.
  2. ↑ Levin, I.; i dr. 1994. δ14C record from Vermunt. Trends: A Compendium of Data on Global Change. Carbon Dioxide Information Analysis Center. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2008. Pristupljeno 5. studenoga 2014. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ↑ Radiocarbon dating. University of Utrecht. Pristupljeno 19. veljače 2008.
  4. ↑ spalacija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  5. ↑ Nuklearna astrofizika, [2]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2014. (Wayback Machine), Matko Milin, Fizički odsjek Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, www.phy.pmf.unizg.hr, 2011.

Developed by StudentB